Ne čekaj da se osjećaš dobro da bi nešto napravio
Nedavno sam proveo četiri dana na seminaru Unleash the Power Within Tonyja Robbinsa.
Predavanja su trajala praktički cijeli dan, od jutra do kasno navečer, a jedna tema se provlačila kroz gotovo sve što smo radili:
Tvoje odluke i ponašanje u ogromnoj mjeri ovise o stanju u kojem se trenutno nalaziš. (fizičko, mentalno i emocionalno stanje.)
Kad imaš energije, kad se osjećaš dobro i kad si fokusiran, puno je lakše napraviti stvari za koje znaš da su dobre za tebe.
Odraditi trening.
Pripremiti normalan obrok.
Ne izbjegavati težak razgovor.
Napraviti nešto što mjesecima odgađaš.
Pokrenuti projekt.
Izaći iz kuće.
Ako se vratim unazad i razmislim o nekim stvarima u životu na koje sam ponosan, gotovo nijedna nije nastala dok sam ležao na kauču, bez energije, scrollao po mobitelu i čekao da mi se nešto počne raditi.
Problem je što veliki dio života nismo automatski u dobrom stanju.
I upravo zato je važno naučiti kako ga promijeniti.
Loše stanje samo sebe hrani
Dan ne mora početi nikakvom katastrofom.
Netko ti oduzme prednost u prometu.
Dobiješ poruku koja te iznervira.
Na poslu nešto ne ide kako si zamislio.
Loše si spavao.
Posvađaš se s nekim.
Pogledaš stanje na računu.
Dogodi se deset potpuno običnih životnih situacija i odjednom primijetiš da si nervozan, umoran i da ti se ništa ne da.
Problem nastaje kada iz tog stanja nastavimo donositi odluke.
Ne da ti se trenirati pa preskočiš trening.
Dođeš doma i legneš na kauč.
Uzmeš mobitel.
Pola sata postane dva sata.
Gledaš vijesti, probleme, komentare i tuđe živote.
Ne da ti se kuhati pa naručiš neku brzu hranu što će ti dati trenutno zadovoljstvo.
Legneš kasnije nego što si planirao.
Sutra se probudiš još umorniji.
I krug se nastavlja.
Stanje stvara ponašanje, ali ponašanje istovremeno hrani stanje.
Zato čekanje motivacije često nije posebno dobra strategija.
Što je "peak state"?
Tony Robbins koristi izraz peak state za stanje u kojem imamo energiju, fokus i emocionalne resurse potrebne da djelujemo najbolje što možemo.
Njegov model govori o tri stvari koje utječu na naše stanje:
1. Fiziologija
Kako stojiš? (uspravno / pogrbljeno, glava i ramena gore ili dole?)
Kako dišeš? (plitko koristeći ramena i vrat, ili duboko koristeći dijafragmu)
Kako se krećeš?
Što radi tvoje tijelo?
2. Fokus
Na što trenutno usmjeravaš pažnju?
Na sve što je pošlo po zlu ili na ono što možeš napraviti sljedeće?
3. Jezik i značenje
Što govoriš sam sebi o situaciji u kojoj se nalaziš?
Je li nešto katastrofa ili problem koji treba riješiti?
Upravo fiziologija može biti jedan od najbržih načina promjene emocionalnog stanja.
I tu mi je cijela priča postala posebno zanimljiva zbog onoga čime se bavimo svaki dan.
Trening / kretanje.
Ponekad ne moraš prvo promijeniti misli. Promijeni tijelo.
Zamisli da si imao loš dan.
Dođeš doma.
Sjedneš na kauč.
Glava dolje.
Ramena naprijed.
Mobitel u ruci.
I sada pokušavaš sam sebe uvjeriti:
"Ajde, budi bolje volje."
Sretno ti s tim.
Ali napravi nešto drugo.
Ustani.
Ispravi se.
Duboko udahni.
Pusti pjesmu koju voliš.
Napravi 20 čučnjeva.
Napravi nekoliko sklekova.
Izađi van i prošetaj.
Ajde na trening.
Ne tvrdim da će ovo riješiti tvoje životne probleme.
Ali gotovo ti garantiramo da nećeš biti u potpuno istom stanju nakon što napraviš nešto od ovoga u odnosu na prije.
Tony to opisuje idejom da je emocija povezana s pokretom — promjenom načina na koji koristimo tijelo možemo početi mijenjati i svoje emocionalno stanje.
I ne treba ti puno vremena.
Ponekad prvi korak može trajati 60 sekundi.
Najteži dio je napraviti to upravo kada ti se najmanje da
Ovdje nastaje paradoks.
Kad ti je dobro, lako je pročitati ovo i reći:
"Da, ima smisla. Sljedeći put ću ustati i prošetati."
Ali kad stvarno upadneš u loše stanje, posljednja stvar koju želiš napraviti je ustati i skakati po stanu.
Želiš ostati tamo gdje jesi.
Zato sposobnost mijenjanja vlastitog stanja treba trenirati.
Kao mišić.
Ne moraš čekati da ti se nešto radi.
Prepoznaš stanje i napraviš unaprijed dogovorenu akciju.
Loše sam → ustajem → krećem se.
Može biti 60 sekundi.
Može biti šetnja oko zgrade.
Može biti tuširanje.
Može biti deset dubokih udaha.
Može biti 30 čučnjeva.
A može biti odlazak na trening.
Poanta nije pronaći savršenu aktivnost.
Poanta je prekinuti obrazac.
Zato trening ima vrijednost koja nema veze s trbušnjacima
Kad ljudima govorimo da trebaju trenirati, razgovor se vrlo brzo svede na kilograme.
Koliko želiš smršaviti?
Koliko želiš podignuti?
Koliki ti je postotak masnog tkiva?
Sve su to legitimni ciljevi.
Ali postoji jedan puno neposredniji razlog zbog kojeg mislim da bi gotovo svaka osoba trebala redovito trenirati:
trening može biti jedan od najpouzdanijih alata koje imaš za promjenu vlastitog stanja.
Koliko puta ti se nije dalo otići na trening, ali ti je nakon treninga bilo drago što si otišao?
To je iskustvo koje stalno gledamo u dvorani.
Ljudi dolaze nakon posla umorni.
Netko je imao katastrofalan dan.
Netko ima sto problema u glavi.
I 60 minuta kasnije izlazi kroz ista vrata u potpuno drukčijem stanju.
Problemi možda nisu nestali.
Ali osoba koja ih ide rješavati više nije ista osoba koja je prije sat vremena ušla u dvoranu.
To je velika razlika.
A onda iz boljeg stanja dolaze bolje odluke
Tu trening počinje imati puno veći efekt nego što vidimo samo kroz potrošene kalorije.
Ako se nakon treninga osjećaš bolje, veća je šansa da ćeš napraviti još jednu dobru stvar za sebe.
Pojesti kvalitetan obrok.
Popiti vodu.
Otići ranije spavati.
Prošetati.
Obaviti razgovor koji odgađaš.
Napraviti nešto korisno.
Isto vrijedi i u suprotnom smjeru.
Kad si danima bez energije, ne krećeš se, loše jedeš i provodiš sate na kauču, sve teže je napraviti sljedeću dobru odluku.
Zato zdravlje ne gledam kao niz izoliranih odluka.
Trening utječe na prehranu.
Prehrana na energiju.
Energija na ponašanje.
Ponašanje na san.
San ponovno na energiju.
Jedna dobra odluka olakšava sljedeću.
Kao što jedna loša često olakšava sljedeću lošu.
Ne moraš biti motiviran da bi trenirao
Mislim da ovdje ljudi često naprave najveću grešku.
Čekaju da se osjećaju dovoljno dobro da krenu.
"Kad budem imao više energije, počet ću trenirati."
"Kad mi se smiri situacija na poslu..."
"Kad prođe ovaj stresni period..."
"Kad se budem osjećao motivirano..."
Ali možda smo potpuno okrenuli redoslijed.
Možda se ne moraš prvo osjećati dobro da bi trenirao.
Možda trebaš trenirati da bi se počeo osjećati bolje.
To ne znači da će trening riješiti svaki problem, niti da je svako teško emocionalno stanje nešto što treba "istrenirati".
Ali znači da imaš jedan vrlo konkretan alat kojim možeš utjecati na ono što radiš sa svojim tijelom — a time često i na stanje iz kojeg ćeš donijeti sljedeću odluku.
Treniraj sposobnost da promijeniš stanje
Jedna od stvari koje sam ponio s Unleash the Power Within seminara nije ideja da trebamo biti sretni i puni energije 24 sata dnevno.
To nije realno.
Imat ćeš loše dane.
Netko će te iznervirati.
Nešto neće ispasti kako si planirao.
Bit ćeš umoran.
Bit ćeš frustriran.
Pitanje nije:
"Kako da se više nikad ne osjećam loše?"
Puno korisnije pitanje je:
"Kad primijetim da sam upao u stanje koje mi ne koristi — koliko brzo mogu napraviti nešto da ga promijenim?"
Tu imamo puno više kontrole nego što ponekad mislimo.
A ako ne znaš odakle početi, počni s najjednostavnijom stvari koju imaš.
Tijelom.
Ustani.
Udahni.
Pokreni se.
Prošetaj.
Treniraj.
I nemoj čekati da ti se da.
Jer možda upravo akcija koju ti se trenutno najmanje da napraviti može biti prvi korak prema stanju u kojem će ti sve ostalo biti malo lakše.












